Posts

Showing posts with the label Mila Alečković

Professor PhD Mila Alečković about the poetry of Saša Milivojev

Image
Professor PhD Mila Alečković Professor PhD Mila Alečković about the poetry of Saša Milivojev Had it not been for a fact that I myself am a child of a poet, I may have failed to perceive the talent of a young man who lives faraway from his hometown, yet not far from his ancient archetype. Was Sasha Milivoyev born a poet, or is this what he had become, out of what breadth bears in its trail, that sharpens the senses and adds up all the sufferings, regardless. Milivoyev is simply a poet in the melancholy backdrop of the maker, who is sheltered and strengthened by his verses. Milivoyev knows that with poetry one transcends to timelessness, to infinity, to imortality and namelessness in which we become the twins and transmitters of Chist's words, hence in his "Message After death" he says: And I have died, in antiquity, and noone ached for me. Some rejoiced, young as I was, as I bled on the cross, drenched in blood, in agony. Not a single tear rolled down for me, when they na

PROF. DR MILA ALEČKOVIĆ O POEZIJI SAŠE MILIVOJEVA

Image
PROF. DR MILA ALEČKOVIĆ PROF. DR MILA ALEČKOVIĆ  O POEZIJI SAŠE MILIVOJEVA Da nisam i sama pesničko dete verovatno ne bih uočila talenat mladog čoveka koji živi daleko od svog rodnog grada, ali ne i od drevnog psihološkog arhetipa. Da li je Saša Milivojev pesnik od rođenja ili je to postao u daljini, uz ono što daljina sa sobom nosi kada se izoštre sva čula i saberu sve patnje, svejedno je. Milivojev je prosto pesnik u melanholičnoj pozadini stvaraoca koga čuvaju i jačaju njegovi stihovi. Milivojev zna da poezija odvodi u bezvremerje, u beskraj, u besmrtnost i bezimenost u kome smo dvojnici i provodnici Hristovih reči i zato u svojoj „Poruci posle smrti“ kaže: I ja sam umro, davno, a niko me nije žalio. Neko je slavio, dok sam mlad u krvi do kolena, na krstu u mukama, krvario. Niko za mnom nije zaplakao, kad su mi ekserima kosti o tisu zakivali, dželati su pevali, a ja se slatko smešio. U tom kratkom životu, u tom paklenom kotlu, u zarđalim raljama prosio sam ljubav pesmama, uzaludno.