Posts

Showing posts with the label Genocid

ISTORIJSKI ZNAČAJ PESME „FABRIKA SAPUNA“ SAŠE MILIVOJEVA

Image
Saša Milivojev ISTORIJSKI ZNAČAJ PESME „FABRIKA SAPUNA“ SAŠE MILIVOJEVA Piše: Branka Krivokuća Pesma „FABRIKA SAPUNA“ Saše Milivojeva predstavlja duboko potresno, ekspresionistički silovito i tradicijski utemeljeno poetsko delo koje se bavi jednom od najmračnijih tema srpske i svetske istorije – genocidom nad srpskim narodom u sistemu logora Jasenovac tokom Drugog svetskog rata. Kroz prizmu visoke estetike stradanja, ova pesma ne funkcioniše samo kao istorijski dokument u stihu, već poseduje izuzetnu književnu vrednost, direktno se naslanjajući na tradiciju srpskih pesnika-velikana poput Đure Jakšića, Jovana Dučića i Milutina Bojića. Književna vrednost ove pesme ogleda se u njenoj sposobnosti da spoji različite epohe srpskog pesništva – od romantičarskog bunta, preko rodoljubive elegije moderne, do ekspresionističkog krika. Ekspresionistički bunt i rodoljubivi patos Đure Jakšića: Uvodni stihovi („O, stojte, vetrovi, nad paklom što se peni…“) direktno korespondiraju sa Jakšićevim dramat...

Saša Milivojev - FABRIKA SAPUNA

Image
Saša Milivojev Saša Milivojev FABRIKA SAPUNA (O ustaškim zločinima nad Srbima u logorima smrti,  o Jasenovcu, o Vidovdanu,  i o fabrici sapuna od ljudskog mesa) O, stojte, vetrovi, nad paklom što se peni, Gde gnusni dželat ljudsko meso kuva! U strašnom grotlu, u crvenoj peni, Zver crna divlju tajnu mraka čuva. Na Vidovdan se krvari i kune, Dok hropac roblja nebesa potresa, A sudovi se gnusnom mašću pune - Iz kace niče sapun ljudskog mesa! Čuj, to je krik što vekovima ječi, U žici bodljikavoj gde umire nam slava. Vidi, ovde nema ni suza ni reči, Gde bezimena srlja odrubljena glava. Kraj Save mirne, što polako teče, Dželatski pir se slavio svako veče, Gde vrbe klete crnu kletvu nose, Dok mrtve oči u beskraj prkose. Iz kostiju naših, iz nevine krvi, Što u pari vrišti i isparava, Nek ustane gnev što dželate mrvi, Jer u toj smrti večna snaga spava. Pod senkom vrba, gde se ponor krije, Gde ustaški bljesak seče mrak i tminu, Sava mutna ljudske suze pije, Dok mučenička tela tonu u dub...

Saša Milivojev: „GENOCID U GAZI“ - I KAMEN DA ZAPLAČE! - PESMA SRPSKOG AUTORA U IRANSKIM MEDIJIMA ŠOKIRA ČITAOCE

Image
IZ IRANA POBEGAO BRODOM U KUVAJT. Izvor: شعر «نسل‌کشی در غزه» از شاعر صرب، ساشا میلیووُیِف KUVAJT - Prema objavi iranske medijske kuće Aval Fars, uticajna pesma „Genocid u Gazi “ istaknutog srpskog pesnika i novinara Saše Milivojeva nedavno je prevedena sa srpskog na engleski i persijski jezik. Pesma se poetskim jezikom i pokretnim slikama osvrće na patnju i ljudsku tragediju u pojasu Gaze. Saša Milivojev u iranskim novinama "Aval Fars" U ovoj pesmi, Saša Milivojev dovodi u pitanje tišinu sveta pred ovim zločinima pozivajući se na široko rasprostranjeno razaranje, ubijanje civila i bespomoćnost dece. U poetskoj slici, on govori o bebi koja plače u naručju svoje mrtve majke i naziva tu bebu „Gaza“; simbol ugnjetavanog, ali trajnog života. Milivojev je rođen 1986. godine u Zrenjaninu, u Srbiji. Autor je pet knjiga, politički analitičar, autor romana „Dečak iz Žute kuće“, nekadašnji kolumnista Politike i Pravde, a njegova dela su prevedena na dvadesetak jezika širom sveta. Jedan...

Saša Milivojev - GENOCID U GAZI

Image
Saša Milivojev Saša Milivojev GENOCID U GAZI Bombe i vrisci vasionom odjekuju. Hiljade majki beže sa mrtvom decom u naručju. A svi se prave da ne vide i ne čuju, Svi, kao i ti. Gaza moja krvari. Gomilaju se leševi. Jedu ih mačke, zmije i pacovi. A svi ćute, pa i ti. Boj se bije, istina se krije, krv se lije, lije. Sve se ruši i nestaje. Nema više ni kapi suze da je zemlja upije. Samo pepeo i dim. Napale su ubice škole, mostove i bolnice, pobeći će čak i ptice, neće više biti ni cveta, ni trave, pobiće čak i mrave. Bez struje i vode, noći plaču hladne, zamrzle se bebe gladne kao sante ledene. Monstrumi sve redom kolju, sve pustoše i proteruju, smeju se, pevaju, i psuju, dok prokleti novac umnožavaju. I niko da ih zaustavi, niko, pa ni ti. Ostaše samo ruševine delovi tela ispod prašine, krvava stopala, prsti, kosa, i dečije šake, pune rake! A u rukama mrtve majke jedna beba plače, krv se u more pretače, ali život neće stati, da pati - znaj: Bog neće dati, ona će se Gaza zvati. SAŠA MILIV...